Ekonomija u obliku u kojem nam se danas nudi nameće kulturu koja često:
svodi međuljudske odnose na izmjenu interesa;
svodi težnje čovjeka na traženje većeg prihoda;
svodi društvo na anonimni prostor u kojem se teži jedino za samopotvrđivanjem, s iluzijom da svi pojedinci i narodi imaju iste mogućnosti, što empirijski pokazatelji pobijaju.
U Ekonomiji zajedništva postoji uvjerenje da:
unatoč svojim egoističnim porivima, čovjek se ostvaruje u zajedništvu s drugima, u davanju i bezinteresnom otvaranju drugome, što dovodi do uzajamnosti/recipročnosti;
čovjek ima potrebu u svakom svom djelu tražiti značenje koje nadilazi njegovu svrhovitu i utilitarnu vrijednost;
društvo treba bez ideoloških predrasuda povezati različita organizacijska načela, među kojima su razmjena, autoritet temeljen na demokratskom konsenzusu, i sloboda građanskog udruživanja.
Obogaćeni iskustvom i razmišljanjem onih koji rade u projektu Ekonomije zajedništva, zalažemo se za rast i širenje ekonomske kulture davanja koja će se izraziti:
- na individualnoj razini:
u težnji za zajedništvom s drugima, što podrazumijeva uzajamno otvaranje, poštivanje, uvažavanje i razumijevanje;
u umjerenoj i trezvenoj potrošnji,
u odgovornom korištenju vlastitog bogatstva kako bi ono služilo promicanju zajedničkog dobra;
u aktivnoj ulozi u ekonomskim inicijativama za zajedničko dobro, otvarajući radna mjesta i odgovarajući na neriješene potrebe osoba i zajednice;
u dijeljenju vlastitih dobara s onima koji su u potrebi, u međusobnom dostojanstvenom odnosu;
- na razini poduzeća:
- u usklađivanju potrebe za efikasnošću i sposobnošću ostvarenja prihoda, s ciljem da ekonomsko djelovanje bude mjesto susreta svih uključenih subjekata,
- u aktivnom sudjelovanju radnika u životu poduzeća;
u konkretnom zalaganju za poboljšanje društvene sredine u kojoj rade, imajući na umu zajedničko dobro i hitne potrebe osoba s kojima su u kontaktu;
u uspostavljanju odnosa uzajamne otvorenosti i povjerenja s kupcima, dobavljačima, konkurentima, lokalnom zajednicom, državnim institucijama, sve u vidu općeg dobra;
u prakticiranju i promicanju legaliteta i zaštite okoliša;
- na institucionalnoj razini:
u garantiranju demokratske kontrole od strane građana, dopuštajući da na institucije vrše utjecaj i oni koji nemaju ekonomsku moć;
u korištenju svjetskih prirodnih bogatstava vodeći računa o potrebama svih ljudi današnjice, a nadasve budućih generacija;
u razvijanju ustanova, zakona, i pravila koji će uskladiti ciljeve društva s potrebama ekonomske slobode;
u stvaranju i osnaživanju međunarodnih organizacija, koje će moći donositi opća pravila i efikasno djelovati, osobito na području financijskih tijekova i trgovine, štiteći prije svega interese siromašnih zemalja.
