Na međunarodnom susretu poduzetnika i aktera Ekonomije zajedništva u Križevcima, u listopadu prošle godine, profesorica Anouk Grevin sa sveučilišta u Nantesu (Francuska) predstavila je lik poduzetnika zajedništva. Donosimo dio njezina izlaganja.
Koje su odlike poduzetnika Ekonomije zajedništva?
To je osoba koja ne trpi nepravdu, koja ne može gledati kako muškarci, žene i djeca pate, kako nemaju dovoljno za dostojanstveni život, nemaju mogućnost zaraditi vlastitim rukama za kruh sebi i svojoj obitelji, kako rastu, žive i rade u nedostojnim prilikama. To je netko tko ne prihvaća da svijet ostane takav kakav jest i tko čak i fizički trpi pred bijedom i nepravednom patnjom. Chiara Lubich bila je jedna od takvih osoba. Ekonomija zajedništva je nastala kad je Chiara došla u Sao Paolo u Brazil i vidjela takozvanu “trnovu krunu”, tamošnje barakopolije uz moderne nebodere. Tada se razboljela i ostala tjedan dana u krevetu. Tako je sazrela Ekonomija zajedništva, po Chiarinoj boli. Gorljivi pobornik Ekonomije zajedništva prepoznaje se po tome što trpi gledajući svijet takav kakav jest, osjeća žurni poriv da nešto učini i čini to predano. Ovakva bi definicija mogla biti dovoljna. Tko se slaže s takvom značajkom, ima svoje mjesto u Ekonomiji zajedništva.
To je osoba kojoj vlastito poduzeće nije dovoljno. Ona se ne zadovoljava nečim malim, makar to bilo najljepše poduzeće, pa bilo to i multinacionalno ili uzorno poduzeće. Ona ima potrebu raditi s pogledom na cijeli svijet, stremeći nečem većem. Želi služiti čovječanstvu i nije zadovoljna dokle god ijedan čovjek na svijetu nema što jesti.
To je osoba koja djeluje po vokaciji, koja osjeća unutarnji žar, koja je čula jedan poziv i odlučila slijediti taj glas. Svaka takva osoba u određenom je trenutku osjetila da se želi založiti u ovom velikom projektu onoga dana kada je rekla: “To sam ja! Želim to živjeti!” Razumjela je da je to put za ostvarenje njezina sna.
To je osoba koja ne smatra da je bogatstvo ostvareno u njezinoj tvrtki samo njezino vlasništvo. Spremna ga je podijeliti s drugima – s onima koji su pridonijeli njegovu nastanku: radnicima, dobavljačima, dostavljačima, dioničarima u kapitalu, kupcima, s onima koji se ekonomskim rječnikom nazivaju stakeholderi, interesne strane. I ne samo to. Poduzetnik Ekonomije zajedništva spreman je stvoreno bogatstvo podijeliti i s onima koji nisu u ekonomiji, koji nemaju mogućnost sudjelovati u proizvodnom projektu, s isključenima iz sustava. I njima namjenjuje dio ostvarene dobiti. U tome je značaj darivanja dobiti koja obilježava Ekonomiju zajedništva. Mnogi već prepoznaju društvenu odgovornost tvrtke i u pogledu okoliša i područja na kojem djeluje. Već i to je puno. Ne može se zahtijevati od jednog poduzetnika da preuzme na svoja leđa odgovornost za svu bijedu svijeta. Unatoč tomu poduzetnici iz Ekonomije zajedništva odlučni su uvrstiti među nositelje dobiti u svojoj tvrtki i siromašne, one u susjedstvu, pa čak i one u dalekim zemljama, one kojima odluče izravno pomagati. Nije to sitnica. Netko izdvaja u tu svrhu i znatnu količinu novca, a mogao bi ga namijeniti svojoj obitelji ili za neke druge, isto tako velike ciljeve.
Poduzetnik Ekonomije zajedništva pronalazi različite načine borbe protiv nepravde i nametnutog siromaštva. Podjela dobiti nije jedini način bivstvovanja u Ekonomiji zajedništva. U protivnom mnogi ne bi uopće mogli biti članovima, unatoč tome što dijele njezine vrednote. Zaposliti u tvrtki nekoga u potrebi ponekad može vrijediti više nego dati 20.000 eura dobiti na kraju godine. Poduzetnici u Ekonomiji zajedništva znaju da više od davanja novca vrijedi pružiti mogućnost zaposlenja i dati povjerenje nekomu tko je isključen iz društva zato što nije dovoljno produktivan. Stoga poduzetnik Ekonomije zajedništva koristi svoju sposobnost da stvara, inovira, iznalazi nove odgovore na izazove u današnjem svijetu, nove putove za pravedniju i bratskiju ekonomiju. Ako je uistinu tako (a nadam se da jest!) za 30 godina pronaći ćemo i proširiti nove načine življenja Ekonomije zajedništva.
To je osoba koja svakoga smatra svojim bratom, ne gledajući na njegovu kvalifikaciju i ovlasti, bio on kupac, dobavljač, konkurent, porezni inspektor, bankar. Ophodi se sa svima istom pozornošću, istim povjerenjem. Nastoji prihvatiti svakoga, poslušati, ustupiti prostor, uslužiti. Ako daje nekome prednost, to su djeca, najsiromašniji, najranjiviji, dakle najmanje produktivni, najmanje djelotvorni ili najmanje učinkoviti.
Naposljetku, to je osoba koja nastoji živjeti zajedništvo. To je možda najposebnija značajka, ona po kojoj se Ekonomiju zajedništva najviše odlikuje. Što to znači? Kako se očituje na djelu u tvrtki?
