Na međunarodnom susretu poduzetnika i aktera Ekonomije zajedništva u Križevcima, u listopadu prošle godine prof. Anouk Grevin sa sveučilišta u Nantesu (Francuska)je u drugom dijelu svoga izlaganja govorila o načelima upravljanja i poslovnoj praksi u poduzećima nadahnutima Ekonomijom zajedništva
Povjerenje kao pretpostavka i kao temeljna antropologija
Poznato je da način vođenja koji menadžer odabire proizlazi iz njegove vizije čovjeka. Poduzetnik Ekonomije zajedništva (EZ) vjeruje u čovjeka, u sposobnost svakoga da pruži najbolje od sebe, ako ga se podrži i ohrabri. Spreman je pouzdati se u drugoga i pružiti mu novu šansu kada pogriješi te mu dati odgovornost. On nastoji cijeniti svakoga i stvoriti uvjete kako bi svatko dao najbolje od sebe. Mogla bih navesti mnogo primjera o tome kako poduzetnici EZ u cijelome svijetu žive često kao pravi junaci. Svakako su posebni po tome što se usuđuju pružiti povjerenje.
Supsidijarnost kao načelo organizacije
Pouzdanje u drugoga izražava u odnosu s dobavljačima, konkurentima, no osobito se snažno vidi u načinu upravljanja, u ophođenju s radnicima. To ga potiče da organizira poduzeće po načelu supsidijarnosti. Drugim riječima poduzetnik se ne postavlja u prvom redu kao šef, nego kao djelatnik u službi svoje radne zajednice, kao onaj koji ima zadaću stvoriti uvjete kako bi svi dobro radili i davali sve od sebe. Njegov autoritet se ne ogleda u moći, nego u služenju. Jedan poduzetnik iz sjeverne Francuske govorio je: “Osjećam da je moj pravi posao pomaganje drugima da dobro rade”. A jedan drugi: “Želim biti vodonoša koji daje piti drugima”.
Kolegijalnost kao način odlučivanja
Takvo poimanje vlasti potiče poduzetnika EZ da širi prostor svojim suradnicima, da ih okuplja i sluša prilikom odlučivanja. Nije to samo participativno upravljanje, kako se danas kaže u mnogim poduzećima, a često se svodi na prodavanje vlastitih ideja pretvarajući se da su uključeni svi. Poduzetnik EZ ima hrabrosti riskirati zajedništvo čak i u strateškim odlukama. To ne znači da ne preuzima svoju ulogu u odlučivanju, no prethodno doista prikuplja mišljenja svih, do zadnjega zaposlenika, i sluša ih s ozbiljnošću. Ovaj postupak zove se kolegijalnost i stoljećima se primjenjivao u samostanima. Posjetili smo nedavno jednu tvrtku EZ na zapadu Francuske gdje su nam mnogi radnici rekli: “Ovdje se čak i direktoru može reći da se s nečim ne slažemo i on nas uistinu posluša. Razgovaramo o tome i on je spreman promijeniti svoje mišljenje ako se pokaže da je naše stajalište opravdano.”
Dijalog kao metoda rada
Poduzetnici EZ razvijaju svoj osobiti način upravljanja temeljen na dijalogu. To je s jedne strane stav temeljen na slušanju, potpuno se ispraznivši od misli i od predrasuda, kako bi ušli u način razmišljanja i percepcije sugovornika te ih uzeli ozbiljno. No to također znači uspostaviti strukturu i metode rada koje potiču na dijalog. Potom je potrebno posvetiti vrijeme redovnim susretima sa zaposlenicima i pružiti im mogućnost ne samo da izraze svoje mišljenje o predloženim temama, nego i da razgovaraju o pitanjima i temama koje njih tište i o kojima žele čuti mišljenje, razmijeniti stavove ili očekuju podršku. Konkretno znači dobro paziti da se redovno održavaju sastanci cijele ekipe, individualni razgovori i na razini radnih grupa, o temama koje zanimaju zaposlenike, pazeći da se omogući prostor za istinski dijalog.
Poštivanje drugoga i kvaliteta odnosa kao prioritet
Moglo bi se govoriti i o “kulturi odnosa”, kako ju je nazvao papa Franjo u svojoj poruci Loppianu Lab. Kultura znači da nije riječ samo o stavu poduzetnika, nego da taj način života dijele svi i da postaje pravilo u poduzeću. Takva se kultura njeguje unutar poduzeća, ali i sa svakim koga susreću: s kupcima, dobavljačima i partnerima poduzeća. Taj način djelovanja prenose sami djelatnici svakom novom zaposleniku pomažući mu da poštuje tu kulturu.
Uzajamnost kao pravilo
Izučavajući tvrtku jednog francuskog poduzetnika EZ spontano sam upitala njegove zaposlenike: “Ne čini li vam se da je to pomalo paternalisitčki način?” No objasnili su mi da to nije samo stav vodstva spram zaposlenicima nego da takvo ponašanje prihvaćaju svi. Svi su pozvani dati svoje mišljenje, promicati dijalog, pa čak i reći šefovima kada pogriješe ili ne primijete da nešto ne ide dobro. U tom poduzeću su uspjeli uskladiti velike zahtjeve i potpuno povjerenje, dajući svima velike odgovornosti. Ključ toga je pravo na pogrešku, jer se nikada nekoga ne grdi zbog pogreške, nego se uvijek nastoji zajedno pronaći rješenje i napredovati. Svakoga se drži sposobnim i željnim dati svoj osobiti doprinos.
Dar kao dinamika u odnosima
Darivanje je dinamika i što više dajemo, više smo sretni još dati, ako je taj dar primljen u zahvalnosti i pobuđuje uzajamnost. Ta se dinamika stvara u poduzećima EZ. Poduzetnik prvi zna prepoznati dar u onome što prima: poduzeće, uspjeh koji možda ima, svoje talente, vjernost svojih kupaca, zalaganje zaposlenika, povjerenje partnera. On zna izraziti svoju zahvalnost i ne smatra da je nečiji trud obvezan. Razumije kako je dragocjeno i krhko ono što drugi daju, svjestan je da to treba podržavati i poticati jer se ne može ni kupiti ni zahtijevati. On pazi na metode i sredstva koje koristi jer moglo bi se sve uništiti, narušiti povjerenje i obeshrabriti napor i dobru volju. Zna biti zahvalan za sve to. Zna da Ekonomiju zajedništva ne može živjeti sam jer zajedništvo uvijek ovisi o odgovoru drugih. Ujedno zna koliko duguje svom nevidljivom Dioničaru (NB: Gospodinu). Što više prima to više daje, a što više daje to više dobiva, pa tako može davati još više, uvijek sve više.
Besplatnost kao motivacija
Željela bih zaključiti s možda najznačajnijom karakteristikom, a to je besplatnost. Poduzetnik je silom posla suočen s potrebom da poluči ekonomski uspjeh, no poduzetnik Ekonomije zajedništva ponajprije djeluje besplatno, na osnovu besplatnosti. Ponekad donosi i vrlo skupe odluke samo da se dobro ophodi sa svojim zaposlenikom. Pritom mislim na odvažnu odluku jednog francuskog poduzetnika da uloži nekoliko tisuća eura za poboljšanje uvjeta rada zaposlenicima, kako ne bi oštetili kralježnicu. Drugi poduzetnik nije htio otpustiti zaposlenika koji je slabo radio dovodeći u nepriliku ostale, nego mu je pružio još jednu šansu da se popravi. Još jedan poduzetnik potražio je svog prilično agresivnog konkurenta predloživši mu da rade zajedno u korist njihova grada. Ne samo da rade ne gledajući vlastite interese, nego su sposobni za besplatnost, besplatnost im je prva motivacija. Ona možda najbolje objašnjava njihovo ponašanje i njihove odabire. Oni vjeruju da je besplatnost temeljna vrednota ekonomskog života.
Najnovija izučavanja o managementu ukazuju kako model koji smo upravo ocrtali posve odgovara potrebama današnjega svijeta. O tome ćemo jednom drugom prilikom. Ne znam jeste li svjesni, ali imate pravu bombu u rukama. Način upravljanja koji iz dana u dan provodite prava je revolucija. Vi nudite čovječanstvu apsolutno fantastičan model poduzeća i upravljanja.