U subotu 12. svibnja održan je u Križevcima u Mariapoli Faro, kongres Ekonomije zajedništva pod nazivom “Ponovni ‘da’ ekonomiji zajedništva u svakodnevnom životu”
Posebni gost bio je međunarodni koordinator Ekonomije zajedništva, prof. Luigino Bruni. Na kongresu su se okupili sudionici iz Hrvatske, Srbije i Slovenije, poduzetnici, ekonomisti, prosvjetni radnici i mladi, te drugi zainteresirani za mogućnosti koje pruža Ekonomija zajedništva. Nakon uvodnih riječi profesora Mirne Valdevit i Domagoja Sajtera, sudionici su se u manjim skupinama imali prilike bolje upoznati, razmijeniti iskustva i poteškoće te razgovarati o tome što za njih znači ekonomija zajedništva. Predstavnici svake grupe podijelili su zatim svoja iskustva s prisutnima, a bilo je zanimljivo i poticajno čuti o nedavno održanim događajima Ekonomije zajedništva u Bratislavi i Parizu, gdje su neki poduzetnici EZ iz naše zone imali prilike sudjelovati u akceleratorskom Startup booster weeku, predstaviti svoje proizvode, razvijati poslovne veze i razmjenjivati iskustva s poduzetnicima iz drugih zemalja.
Luigino Bruni je, pak, govorio o Ekonomiji zajedništva u svijetu, a zatim otvorio dijalog s prisutnima i odgovorio na neka vrlo konkretna pitanja prisutnih. Jedno od njih odnosilo se na specifične izazove s kojima se susreću poduzetnici koji utiru nove putove u svojim sredinama, a jedno na problem nedostatka radne snage koji muči ne samo Hrvatsku, već i druge zemlje u regiji, pa tako, tvrdi Luigino, i Italiju.
Odgovarajući na prvo pitanje, Luigino nas je na vrlo ohrabrujući način podsjetio na to da i neuspjeh može biti dar. Poteškoće koje nas suočavaju s vlastitim ograničenjima, rekao je, također nas podsjećaju na to koliko su nam potrebni drugi i bogatstvo darova koji oni u sebi nose. Upuštajući se u nove projekte, otkriva nam važnost vještina i znanja kojima nas mogu obogatiti drugi, posebno na područjima koja nama nisu jača strana, dok mi sami svojim vještinama možemo biti dar njima kad su u potrebi, a na taj način uspostavljene veze obogaćuju zajednicu u cjelini.
Posebno je značajan i aktualan bio Luiginov odgovor na pitanje nedostatka radne snage. On je naglasio priliku koju u tome smislu predstavljaju imigranti i izbjeglice koji stižu u Europu, a zatim se usredotočio na temeljnu vrijednost koju u tom smislu predstavlja sloboda kretanja. Naglasio je koliko je pogrešan strah i netrpeljivost prema migrantima s Bliskog Istoka i iz afričkih zemalja kojemu, nažalost, danas prečesto svjedočimo, rekavši kako to zaziranje, na kraju krajeva, nije u skladu ni s tekovinama na kojima se temelji europska kultura. Podsjetio je kako su još naši djedovi i očevi, kao radnici iz siromašnijih i nestabilnijih europskih zemalja, uključujući naše krajeve i njegovu domovinu Italiju, u potrazi za boljim životom odlazili na Zapad, posebno u Ameriku, gdje je njihova kultura bila strana i neobična postojećem stanovništvu. Moglo se, dakle, zaključiti kako se današnja situacija ne razlikuje puno od ondašnje. Ovaj planet pripada svima, naglasio je Luigino, te svatko ima pravo, neovisno o tome gdje se rodio, ići kamo god mu se svidi ne bi li tamo sagradio dom i pronašao sreću, te je fundamentalno pogrešno graditi zidove i stvarati zakone koji to sprječavaju.
Tri radionice, jedna namijenjena poduzetnicima, druga mladima, a treća svima koji su željeli saznati nešto više o tome kako doprinijeti kulturi davanja u svojoj sredini predstavljale su kulminaciju i završni dio kongresa.
Mladi, a i svi oni koji su se tako osjećali, na radionici su proveli još obogaćujućih trenutaka s Luiginom, a on je tom prilikom govorio o važnosti prepoznavanja i slijeđenja vlastitog poziva, što god on bio. Poziv je ono što odzvanja u našoj nutrini i hrani je, rekao je Luigino, a čak i ljudi koji ne vjeruju u Boga govore o njemu kao o nečemu što ih nadilazi, te potječe od Nečega što je veće od njih samih. Poziv je ono što nam daje svrhu, pa je važno prepoznati i slijediti taj unutarnji glas kako bismo na pravi način doprinijeli svijetu oko sebe i obogatili ga.
Ohrabreni i nahranjeni ovim iskustvom, osnaženi sviješću o nastojanjima drugih u ostvarivanju ciljeva Ekonomije zajedništva, vratili smo se potom u svoje zajednice i ponovno zasukali rukave.
Galeriju fotografija možete pogledati ovdje .
Maja Marčetić
